TAJNE ZDRAVE KOMUNIKACIJE
Vjerovatno ste se bar nekada našli u nekoj od sledećih situacija… Čekate kod ljekara, i taman kad ste došli na red, neko drugi kreće da ulazi u ordinaciju… Imate prijatelja koji nikako da Vam vrati pozajmljeni novac… Na radnom mestu redovno dobijate zaduženja koja ne spadaju u Vaš opis posla… Roditelji Vam često spominju da bi trebalo da se vjenčate, imate dijete, kupite stan… Partner ima naviku koja Vam već opasno „ide na živce“…
Manje-više, svako će u ovakvim situacijama osjetiti nelagodnost. Međutim, neće svačija reakcija biti ista. Razlikujemo tri najčešća tipa reagovanja kod ljudi.
Pasivna reakcija
Ovu reakciju karateriše ćutanje i povlačenje. Propustićete osobu preko reda… Sačekaćete da prijatelj sam započne priču o pozajmljenom novcu… Nadate se da će neko na poslu već jednom primijetiti da ste prenatrpani i svojim i tuđim zaduženjima… Vjerujete da će Vas roditelji u nekom trenutku „ostaviti na miru“… Očekujete da će doći dan kad će partner odustati od svoje navike…
Dakle, osoba sa ovim tipom reagovanja očekuje da će se stvari same po sebi promijeniti. Da je tako još samo ovaj put… Da će druga strana sama uvidjeti svoja problematična ponašanja i nešto promijeniti…
U realnosti, to se gotovo nikad ne desi samo po sebi. Drugi ne mogu da nam čitaju misli i najčešće je potrebno da im kažemo šta nam smeta kako bi oni uzeli u razmatranje da li će neko svoje ponašanje promijeniti ili ne.
Posledice pasivnog ponašanja:
Kada se osoba dugoročno ponaša na opisan način, trpe njene potrebe, želje i ciljevi. Akumulira negativne, često i nezdrave, emocije (povrijeđenost, bijes, anksioznost…), gubi samopoštovanje, javljaju se konkretne fizičke i psihičke tegobe (poput glavobolja, osjećaja gušenja, paničnih napada, depresije…). Osoba obično ne gubi odnose u kojima se nalazi, ali je njihov kvalitet često nezadovoljavajući. Njeno pasivno ponašanje vodi do nesrazmjernog davanja i dobijanja u odnosu (ona je ta koja mnogo više daje) a napori da je drugi prihvate obično imaju kontra-efekat pa drugi sve češće zanemaruju njene potrebe.
Uzroci pasivnog ponašanja:
Uzroci pasivnog ponašanja mogu biti razni, ali evo nekih najčešćih. Osobi može svako zauzimanje za sebe djelovati grubo i agresivno. Možda ne prepoznaje svoja prava ili ima teškoću da se pozove na njih. Nekada je problem što osoba nema razvijene socijalne vještine. Ili je naučena da potrebe drugih stavlja ispred svojih. Ipak, najčešći uzroci su da se osoba plaši narušavanja slike o sebi (u očima drugih želi da po svaku cijenu bude „dobar radnik“, „najbolja drugarica“, „pristojan građanin“, „sin/kćerka za primjer“, „idealan partner“…) i jako se plaši ishoda zauzimanja za sebe (kazne, odbijanja, neprihvatanja…).
Agresivna reakcija
Druga moguća reakcija je agresivna. Osoba se svađa, viče, vrijeđa…nepoznatu osobu u redu, prijatelja, poslodavca, roditelje, partnera… Itekako se zauzima za svoja prava, ali pri tome istovremeno narušava tuđa, prevashodno nepoštovanjem i obezvrijeđevanjem druge strane. Cilj agresije je najčešće uspostavljanje kontrole nad situacijom i ljudima, demonstracija moći…
Posledice agresivne reakcije:
U nekim situacijama osoba praktikujući ovakvo ponašanje i dobije šta želi, ali gotovo uvijek trpe njeni odnosi. Drugi ljudi obično izbjegavaju kontakt sa osobom sklonom ovom tipu ponašanja, što za rezultat ima čest osjećaj usamljenosti kod ljudi sklonih agresiji. I ovdje su neizostavne fizičke tegobe (visok krvni pritisak, gastrointestinalne tegobe, tzv. „menadžerske bolesti“…). Kao posledica agresije često se mogu javiti nezdrave emocije, poput krivice ili stida povodom svog agresivnog reagovanja, što vodi u povlačenje i samoizolaciju.
Uzroci agresivnog ponašanja:
I kad je riječ o agresivnom reagovanju, uzroci mogu biti različiti. Osoba je možda prethodno dugo akumulirala nezadovoljstvo, povrijeđenost, bijes pa sebe „časti“ agresivnim ispadom. Ili ne zna za drugačiji način iskazivanja sebe sem agresivnog. Može imati skrivene motive (demonstracija moći, uspostavljanje kontrole i dominacije nad situacijom). Čest je slučaj da dođe do tzv. pomjeranja (osoba je ljuta na kolegu sa posla ali zbog toga trpi njen partner). Takođe, moguće je da je u prošlosti ova osoba dobijala više poktrepljenja za agresivno ponašanje (npr. roditelji su joj kao djetetu davali čokoladu ili igračku kako bi se smirila i sl.).
Asertivna reakcija:
Asertivna reakcija podrazumijeva zauzimanje za sebe, uz istovremeno poštovanje druge osobe. Konkretno, osobi u čekaonici ćemo reći: „Izvinite, ali ja sam na redu.“ Prijatelju ćemo reći da razumijemo ako nije u prilici odmah da nam vrati pozajmljeni novac, ali da bismo voljeli da preciziramo krajnji datum za povraćaj. Na poslu ćemo zakazati sastanak sa nadređenim, iskomunicirati svoja zaduženja i dati predlog za delegiranje ostalih zaduženja koja obavljamo. Roditeljima ćemo reći da u potpunosti razumijemo njihovu brigu, ali da, ipak, o tako važnim životnim stvarima želimo sami da odlučimo i procijenimo kad je pravi trenutak. Partneru ćemo ukazati na ponašanje koje nam smeta, pri tome ne isključujući sve druge pozitivne stvari koje svakodnevno radi.
Posledice asertivne reakcije:
Mnogobrojna istraživanja iz ove oblasti su pokazala da asertivni ljudi češće dobijaju ono što žele. Prvenstveno jer traže ono što žele (za razliku od osoba sa pasivnim stilom reagovanja), a zatim to rade na način koji je prijatan i ne ugrožava drugu stranu (za razliku od osoba sa agresivnim stilom reagovanja). Ovaj tip ljudi ne bježi od konflikta jer na konflikt ne gleda kao na nešto što neminovno mora prerasti u svađu već kao na prostor potencijalnog rasta i razvoja samog odnosa kroz komuniciranje ličnih potreba. Zato su njihovi odnosi često visoko kvalitetni. Generalno gledano, asertivne osobe imaju značajno veće samopoštovanje, kao i veće poštovanje prema drugima a sve to potiče iz stava sa kojim stupaju u komunikaciju a to je: „Ja sam o.k., ti si o.k.“
Uslovi (i uzorci) asertivnog ponašanja:
Da bismo bili asertivni, neophodno je da i sebi i drugima damo izvjesna prava. Neka od njih su naročito važna.
Dajući sebi pravo na granice, dajemo sebi istovremeno pravo da drugima kažemo Ne! uviđajući pozitivne posledice takvog našeg odgovora i po nas i po druge. Zamislite situaciju gdje odbijate da napišete literarni sastav djetetu iz komšiluka. Vi ćete iskoristiti vrijeme za nešto drugo a komšija će vam jednog dana biti zahvalan kad možda postane poznati pisac. I ako kraj ne bude ovako srećan, sigurno će u većoj mjeri razviti svoj talenat za pisanje ako mu pružite prostor za to.
Takođe, važno je dati sebi pravo da se ne morate po svaku cijenu dopasti drugima. Koliko god se trudili, uvijek će biti onih kojima se ne dopadate. Lakše ćete doći do onih sa kojima se autentično preklapate ako budete ono što zaista jeste…jasni u svojim željama i potrebama i bez bojazni da ih iskomunicirate sa drugom stranom.
Važno je spomenuti i da imate pravo da budite sopstveni sudija u svom životu. Ovo pravo uvijek ide u paketu sa preuzimanjem lične odgovornosti. Drugačije rečeno, imate pravo da budete po svojoj, a ne tuđoj, mjeri što podrazumijeva da stojite iza svojih odluka kad ste u pravu…ali i kad ste u krivu. Jedno: „Tačno, pogriješio/la sam!“ je često važnije za naš rast i razvoj od gomile životnih uspjeha.
Međutim, ne zaboravite da spomenuta prava imaju i drugi ljudi. Zato je važno ostaviti drugima mogućnost da nama postave granice, da ne žele po svaku cijenu da nam se dopadnu tako što će se uvijek slagati sa nama, našim pogledima na život i našim izborima. Na kraju krajeva, i ti drugi imaju pravo da budu sopstvene sudije u svojim životima…i da budu po svojoj, a ne našoj, mjeri.
I za kraj…
Nijedna osoba na svijetu nije stalno pasivna, agresivna ili asertivna. Svi mi u repertoaru svog ponašanja imamo sva tri tipa reagovanja. I to je o.k.! Cilj ovog teksta nije da uvijek budete asertivni već da osvijestite navedena tri tipa ponašanja i da se lakše orijentišete u kom smjeru bi trebalo da se krećete u konkretnoj situaciji. Ukoliko tokom čitanja ovog teksta uvidite da ste skloni pasivnom ili agresivnom ponašanju, eto prostora za rad na sebi. Bez brige, iako put nekad nije lak, promjena je moguća. A pozitivne posledice koje budete osjetili u toku samog procesa promjene će Vas najbolje motivisati da istrajate na tom putu. Srećno!
Piše:
Dr Tanja Petrović,
psiholog i psihoterapeut, osnivač IntroSpectrum-a