Pozitivna psihologija – druga strana psihologije
Pozitivna psihologija je veoma mlado i naučno ustanovljeno usmerenje unutar psihologije koje želi da usmeri ljude na pozitivne aspekte psihičkog života ljudi.
Nastala je nakon veoma jasnog i pomalo zabrinjavajućeg uvida da se psihologija uglavnom izjednačava sa psihopatologijom i sa negativnim fenomenima koji postoje unutar psihičkog domena.
Glavni cilj Pozitivne psihologije je istaći, održavati i podsticati pozitivne aspekte ljudskog funkcionisanja, koji su zanemareni u dominantnom procesu opisivanja, tumačenja i lečenja psihopatoloških fenomena.
Psihopatologija naravno ostaje bitnija struja unutar akademske psihologije sa sasvim jasnim i opravdanim razlozima, s tim da fokus na pozitivne domene psihe postaje dobrodošao u psihologiji kao nauci.
Glavni autori u okviru ovog pravca su Martin Selidžman i Mihalj Čiksentmihalj i oni Pozitivnu psihologiju definišu kao: naučni pristup koji izučava pozitivno funkcionisanje ljudi i napredak na mnogim nivoima kao što su biološke, personalne, relacione, institucionalne, kulturalne i globalne dimenzije života.
Osnovna premisa ovog pravca jeste da se ljudska bića češće vode budućim aktivnostima nego što bivaju ometena događajima iz prošlosti.
Prošlost se ispostavlja kao vodeći generator psihopatologije i njenih tema, dok Pozitivna psihologija gleda ka budućnosti koja donosi nove šanse i korisne lekcije.
Glavne teme Pozitivne psihologije su:
- pozitivne emocije
- pozitivne osobine ličnosti
- pozitivne institucije
Pozitivne emocije su one koje nas pomiruju sa prošlošću, čine nas srećnim u sadašnjosti, i koje nam daju nadu povodom budućnosti.
Pozitivne osobine ličnosti su one koje se prvenstveno odnose na lične snage i veštine dok pozitivne institucije pospešuju zdravu komunikaciju kao i vrline i veštine ljudi.
Glavni uticaji na ovaj pravac su radovi Abrahama Maslova, Karla Rodžersa i Eriha Froma.
Najraniji uticaji i koreni Pozitivne psihologije se mogu naći u budizmu, kao i pojedinim delima Aristotela koja se dotiču formiranja i negovanja pravih moralnih vrednosti.
Definitivno najveći doprinos Pozitivne psihologije se vidi u tome što ona ne uzima pozitivna stanja uma zdravo za gotovo već ih postavlja na svoje pravo mesto i daje im relevantnost unutar psiholoških naučnih krugova.
Dok psihopatologija tretira optimalno funkcionisanje kao svoj krajnji cilj, pozitivna psihologija na optimalno funkcionisanje gleda kao na odskočnu dasku.
Pozitivna psihologija – teorijski koncepti
Kao jedan od glavnih teorijskih sistema unutar Pozitivne psihologije pominje se Selidžmenova PERMA teorija ličnog blagostanja. Nastala je kao potreba samog Selidžmena da dublje i detaljnije mapira što više faktora, koji čine život lepšim i ispunjenijim.
PERMA je akronim sastavljen od 5 elemenata:
- pozitivne emocije (positive emotions),
- involviranost (engagement),
- lične relacije (relationships),
- smisao i svrha (meaning and purpose) i
- dostignuća (accomplishments).
Pozitivne emocije koje se najčešće spominju su: uzbuđenje, ponos, satisfakcija i divljenje. Spomenuta stanja su u pozitivnoj relaciji sa dugovečnošću i zdravim socijalnim relacijama.
Involviranost se odnosi na predanost aktivnostima koje nas ispunjuju i čine srećnim. Kao maksimalna involviranost javlja se takozvano „flow“ stanje koje predstavlja sam vrhunac absorbovanosti u pojedinu akciju.
Lične relacije su možda i najbitniji faktor od svih pet i mogu biti bilo koje prirode: poslovne, porodične, ljubavne ili platonske. Relacije pokreću događaje, one omogućavaju reakcije od strane drugih i dovode do mnogih pozitivnih ishoda.
Smisao ili svrha se najčešće odnose na uspešno nalaženje odgovora na opše pitanje „zašto“. Spoznavanje svrhe olakšava ljudima pogled na život i dosta pomaže u pojedinim kriznim situacijama.
Dostignuća se odnose na potrebu za uspehom i za ličnim veštinama. Dostignuća mogu biti vezana za lične ili društvene akcije ili za zabavu i posao.
Po Selidžmenu, svaki od 5 PERMA elemenata doprinose blagostanju, postoje zasebno za sebe i mogu se zasebno meriti i analizirati.
Druga veoma bitna teorijska postavka jeste CSV (Character Strenghts and Virtues) priručnik, kreiran od strane Selidžmena i Petersona. Kreiran je kao suprotnost DSM priručniku, koji predstavlja klasifikaciju psihopatoloških pojava.
Ovaj priručnik se sastoji od 6 glavnih vrlina, koje su sačinjene od 24 ličnih snaga. Osnovna funkcija mu je da ljudima olakša shvatanje i opisivanje pozitivnih stanja.
6 vrlina su:
- Mudrost i Znanje, čije su snage: kreativnost, radoznalost, utvorenost uma, ljubopitljivost, svestranost, inovatovnost i razbotirost.
- Hrabrost, čije su snage: vitalnost, upornost, neustrašivost i entuzijazam.
- Humanost, čije su snage: ljubav, ljubaznost i socijalna inteligencija.
- Pravednost, čije su snage: jednakost, liderstvo, integritet, izvrsnost i negovanje ljudskih vrednosti
- Umerenost, čije su snage: praštanje i milost, poniznost i samokontrola.
- Transcedencija, čije su snage: uživanje u lepoti, zahvalnost, nada, humor i spiritualnost.
„Flow“
U okviru Pozitivne psihologije, verovatno najpoznatija pojava je tzv. „Flow“, koji se može prevesti kao stanje „Stopljenosti“ ili „Toka“.
Mihalj Čiksentmihalj je bio fasciniran stanjima u koje ulaze umetnici, u momentima kada su maksimalno kreativni i toliko stopljeni sa svojim radom, da zanemaruju ishranu i san.
Glavne karakteristike „Flow“ stanja su:
- intenzivna i fokusirana koncentracija na sadašnji trenutak;
- stapanje akcije i svesnosti;
- gubitak osećaja samosvesti;
- osećaj potpune kontrole nad aktivnošću;
- izmenjena percepcija vremena;
- aktivnost koja se vrši je sama za sebe nagrada
- (osoba ne očekuje bilo kakvu eksternu nagradu).
Šta je potrebno da bi osoba ušla u stanje „Flow“-a?
- Aktivnost koja je jasna i gde je moguć progres (što omogućava strukturu i smer radnje);
- Priroda zadatka omogućava momentalan „feedback“ (što omogućava potencijalno prilagođavanje ukoliko se proces promeni);
- Postoji balans između procene težine zadatka i procene veština osobe (što omogućava maksimalnu absorbciju).
Čiksentmihalj navodi da postoje ljudi, koji zbog određenih osobina i sklonosti, mnogo lakše ulaze u „Flow“ stanje. Radoznalost, upornost, odsustvo egoizma i volja da se akcije rade zbog intrinzičkih motiva su osobine i preduslovi koji omogućavaju mnogo lakše „upadanje“ u stanje „Flow“-a.
U literaturi usko vezanoj za „Flow“ stanje često se navodi tzv. „autotelični“ tip ličnosti, koji podrazumeva da osoba izvodi pojedine akcije bez ikakvog iščekivanja ishoda. Ovakav tip osoba vrši određene akcije isključivo radi same aktivnosti, bez upliva bilo kakvih konkretnih ili apstraktnih spoljnih faktora ili pritisaka.
Jedan od najznačajnijih i najboljih primera ulaska u „Flow“ stanje jeste muzička improvizacija, u okviru živog nastupa. Mnogi muzičari, pogotovo iz džez pravca, mogu dosta lako ući u stanje „Flow“-a, u kom imaju osećaj da su stopljeni sa numerom i da ih ona preuzima i vodi ka predvidivim ili nepredvidivim pravcima.
U okviru sportskih aktivnosti „Flow“ je takođe dostižan i opisuje se od strane sportista kao „ulazak u zonu“. Jedan od poznatijih primera jeste izjava čuvenog vozača Formule 1, Ajrtona Sene, da u jednom momentu nije više vozio formulu svesno već nekako instinktivno, iz neke druge dimenzije.
U svetu video igara „Flow“ je takođe prisutan i podrazumeva lako učenje mehanike igre i stvaranje fluentnih i intuitivnih poteza tokom igranja. Jedan od najpoznatijih primera ovog fenomena jeste igra istog imena – „Flow“, koja na veoma slikovit i interaktivan način daje priliku igraču da oseti kako bi to stanje izgledalo.
„Peak experience“ (Vrhunsko iskustvo)
Definitivno najegzotičnija i najinteresantnija pojava u okviru oblasti Pozitivne psihologije je tzv. Vrhunsko iskustvo. Ono predstavlja izmenjeno stanje svesti, ispunjeno euforijom, koje se javlja kod visoko samo-aktualizovanih osoba.
Ovaj koncept je prvobitno razvijen od strane Abrahama Maslova, koji je dotično iskustvo opisao kao “retko, uzbudljivo, sveispunjujuće, jako duboko, jako uzbudljivo i uzdižuće iskustvo, koje kreira veoma ekstatičko i superiorno percipiranje stvarnosti”.
Vrhunsko iskustvo je u veoma uskoj relaciji sa „Flow“-om ali predstavlja sasvim drugačiji fenomen, baš iz razloga da je toliko intezivan da može da prekine i sam „Flow“.
Dok se „Flow“ odnosi na trajnu radnju koja dovodi do osećaja stopljenosti sa akcijom, Vrhunsko iskustvo predstavlja pozitivnu eskalaciju koja ima svoje ograničeno trajanje.
Jako bitna karakteristika Vrhunskog iskustva je da ono predstavlja istovremenu eskalaciju mnogobrojnih izrazito pozitivnih stanja. Po Maslovu, ta stanja bi bila: odsustvo svesti o prostoru i vremenu, osećaj jedinstva i harmonije (uz potpuno odsustvo internih konflikata), maksimalna upotreba svojih najboljih potencijala, lakoća delanja, odsustvo sumnje i straha, svesnost sadašnjeg trenutka (bez upliva prošlosti i budućnosti).
Kao jako bitna podloga Vrhunskog iskustva spominje se samo-aktualizacija, koja predstavlja maksimalno ostvarivanje potencijala u okviru određenih veština i znanja koje osoba visoko vrednuje. Ukoliko zamislimo Masovljevu hijerarhiju potreba, samo-aktualizacija se nalazi na samom vrhu dok Vrhunsko iskustvo predstavlja samu vrhovnu tačku piramide.
Vrhunska iskustva se najčešće javljaju tokom intenzivnih sportskih, umetničkih ili različitih duhovnih iskustava, kao i tokom intenzivnih intimnih momenata između prijatelja ili članova porodice.
Najčešće kokretne situacije u kojima se ovakvo iskustvo javlja su: velika naučna otkrića, intenzivni momenti u različitim ekstremnim sportovima, sviranje instrumenta samostalno ili sa grupom, jako pozitivna dečija iskustva tokom ključnih razvojnih momenata…
Makar koliko Vrhunsko iskustvo zvučalo sprecifično i jako retko, Maslov ga smatra za najbitnijim ciljem života bilo koje osobe.
Takođe, po njemu, lični identitet biva kompletiran i zaokružen nakon iskustva ovakve vrste. Osoba ima veoma stabilan osećaj ispunjenosti i sam pogled na čitav svet se menja.
Nakon Vrhunskog iskustva osoba ima veoma pozitivnu sliku o sebi, život postaje ispunjen dubokim značenjem i dostiže se mir nove vrste, koji je samodovoljan i ispunjen pozitivnim intencijama.
Na samom kraju, možemo reći da je Vrhunsko iskustvo pravi i istinski cilj celog čovečanstva i uglavnom predstavlja put do kojeg stižu najistrajnije i najosvešćenije osobe, koje dobro poznaju svoje potrebe.
Piše:
MA Miloš Petrović, psiholog i psihološki savetnik
milos.petrovic@introspectrum.rs
IntroSpectrum