image

(Ne)zdrave emocije

image

(Ne)zdrave emocije

U oktobru smo na društvenim mrežama najviše pisali o zdravim i nezdravim (negativnim) emocijama: koja im je funkcija, kao i koji način razmišljanja dovodi do njih i, generalno, o greškama u razmišljanju.

Zdrave (negativne) emocije

Emocije se grubo mogu podeliti na pozitivne i negativne.

Poslednjih godina je prisutan talas forsiranja pozitivnih emocija, čime se šalje poruka da negativne emocije nisu o.k.

Zašto su ovakve poruke opasne?

Prvenstveno zbog toga što se zanemaruje da postoje tzv. zdrave negativne emocije, koje su evolucijski i opstale jer su nam (bile) od itekakve važnosti za preživljavanje.

Tu spadaju emocije poput: tuge, straha, ljutnje, kajanja, a šire gledano i: frustracija, stid…

Koje poruke nam ove emocije šalju?

Strah nam šalje poruku: „Pazi, ovo je opasna situacija!“ I ne samo da nam šalje važnu informaciju nego nam i pripremi organizam za adekvatnu reakciju. Kaže se: prebledeo od straha. Jeste tako, jer kad smo uplašeni, krv nam iz glave i drugih delova tela jurne mahom u udove i spremni smo za borba/beg reakciju.

Da je pećinski čovek bio srećan što vidi medveda, nas verovatno danas ne bi bilo. Srećom, uplašio se.

Tuga šalje poruku: „Zastani malo, izgubio/la si nešto što ti je važno.“ Time nam pomaže da do kraja osvestimo svoj vrednosni sistem (da priznamo sebi ono što jeste) ili da se postepeno prilagodimo životu bez nečeg/nekog važnog.

*Tuga je emocija koja najčešće bude potiskivana. Frojd je rekao: „Neispoljene emocije ne umiru. One su žive sahranjene i pojaviće se kasnije na mnogo ružnije načine.“

Ljutnja nam poručuje: „Ovaj postupak prema tebi nije o.k. U redu je da postaviš granicu.“ Time nam pomogne da istupimo i kažemo, npr.: „Nije mi se svidelo kad si mi se onim tonom obratio/la. Molim te da povedeš računa o tome ubuduće.“

Stid nam poručuje: „Ovo ponašanje nije socijalno prihvatljivo.“ Neprijatnost koju vežemo za konkretno ponašanje nas natera da ga izbacimo iz svog repertoara ponašanja. Zato npr. odrasli ljudi najčešće ne podriguju u restoranima.

Dosada nam šalje poruku: „Pokreni se.“ Zahvaljujući tome ne ostajemo u večitoj dokolici već se pokrećemo u pravcu ostvarenja konkretnih želja.

Kad uradimo neki moralni prestup, kajanje je to koje šalje poruku: „Ovo nije bilo i redu. Ubuduće nemoj to više raditi.“

Kad se kajemo, usmereni smo na svoj loš postupak, ali ne obezvređujemo svoju ličnost.

Ukoliko smo uradili moralni prekršaj prema drugome, kajanje nas uvodi u funkcionalno ponašanje – izvinjenje i/ili nadoknada štete.

Zdrave vs. nezdrave negativne emocije

U prošloj objavi je bilo reči o zdravim negativnim emocijama i njihovom (evolucijskom) značaju.

Sada ćemo se dotaći nezdravih emocija, sa ciljem da što bolje prepoznate nekad finese a nekad veće varijacije u svom unutrašnjem životu.

Zabrinutost vs. Anksioznost

Okidač: neki važni događaj (npr. polaganje ispita)

Zabrinutost: Strepnja nas navodi da se što bolje pripremimo za situaciju. Pr. Iščitavamo gradivo, pravimo beleške, pretpostavljamo potencijalna pitanja i spremamo odgovore.

Anksioznost: Ne pripremamo se adekvatno za situaciju već mahom vrtimo po glavi katastrofalne scenarije, očekujući da će se neki sigurno dogoditi. Kad se približi događaj, često je odustajanje.

Tuga vs. Depresija

Okidač: gubitak (posla, voljene osobe…)

Tuga: Izražavamo svoje emocije, puštamo druge da nam pruže podršku, uprkos teškoj sadašnjosti – dalju budućnost možemo da sagledamo s nadom, ne obezvređujemo sebe, dozvoljavamo sebi užitak nakon perioda žaljenja.

Depresija: optužujemo sebe, povlačenje od ljudi, ne odlazimo na posao, destruktivni oblici ponašanja (alkohol, droga…)

Važna napomena: Postoje jasni kriterijumi za dijagnozu depresije, u vidu simptoma koji su prisutni i vremenskog perioda koliko dugo su prisutni. Nije svaka potištenost = depresija. Nemojte sami sebi davati dijagnozu. Ako sumnjate, javite se stručnom licu koje će uraditi procenu. Stručnjaci kojima se možete obratiti su: (klinički) psiholog, sertifikovani psihoterapeut, psihijatar.

Ljutnja vs. Bes

Okidač: nanešena nam je neka nepravda, probijene su nam granice…

Ljutnja: ne obezvređujemo drugog već smo usmereni na njegov loš postupak, asertivno se zauzimamo za sebe.

Bes: onog ko nam je naneo nepravdu/probio granice vidimo kao lošu osobu, napadamo (verbalno, fizički, pasivno-agresivno).

Kajanje vs. Krivica

Okidač: uradili smo moralni prekršaj (npr. Izneverili smo prijatelja…)

Kajanje: kritikujemo svoje ponašanje, ali ne i ličnost. Dajemo sebi pravo na grešku. Izvinjavamo se drugom, a kad god je to i moguće – nadoknadimo mu štetu.

Krivica: sebe vidimo kao užasnu osobu, samokažnjavamo se.

Zdrava vs. Nezdrava zavist

Okidač: neko ima nešto što bismo mi želeli (posao, stan, dete…)

Zdrava zavist? Da.

Zdrava: pomaže nam da prepoznamo svoje želje kojih možda do kraja nismo svesni. Ne želimo da drugi ostane bez toga šta ima.

Nezdrava: tuđi uspeh vidimo kao svoj neuspeh, očajavamo, omalovažavamo tuđi uspeh, želimo da drugi ostane bez tog što ima.

(I)racionalna uverenja koja vode do (ne)zdravih emocija

Kao što je navedeno u prošloj objavi, okidač za zdrave i nezdrave emocije bude isti. Način na koji interpretiramo okidač pravi razliku da li ćemo osetiti zdravu ili nezdravu emociju.

Kada okidač doživimo na iracionalan način, to rezultira nezdravom emocijom i disfunkcionalnim ponašanjem. Kada okidač racionalno doživimo, pobuđuju se zdrave emocije i funkcionalno ponašanje.

U ovoj objavi navodimo tipičan način razmišljanja koji stoji u pozadini (ne)zdravih emocija. Cilj je da lakše prepoznate iracionalan tok misli, da znate šta je alternativa pa i da se posledično lakše prebacite iz nezdrave u zdravu emociju.

Zabrinutost vs. Anksioznost

Okidač: neki važni događaj (npr. polaganje ispita)

Zabrinutost: Voleo/la bih da položim ispit i zato ću dati sve od sebe da tako i bude. Ukoliko se, pak, to ne desi – naknadno ću proanalizirati uzroke neuspeha i videti šta mogu korigovati.

Anksioznost: Moram položiti ispit. Ako se to ne dogodi, to je užasno. Svi će misliti da sam glup/a.

Tuga vs. Depresija

Okidač: npr. gubitak posla

Tuga: Voleo/la bih da se ovo nije dogodilo, ali to me ne čini neadekvatnom i bespomoćnom osobom. Daću sebi prostora da proanaliziram šta je bio problem i nove zaključke ću primeniti ubuduće.

Depresija: Ovo nikako nije smelo da se dogodi. To je samo dokaz moje neadekvatnosti. Nikada neću naći drugi posao.

Ljutnja vs. Bes

Okidač: npr. probijene su nam granice.

Ljutnja: Zaista mi se ne sviđa ovo ponašanje. Reći ću šta mi smeta i videti reakciju pa na osnovu toga odlučiti kako se dalje postaviti u ovom odnosu.

Bes: Nije smeo/la ovo da mi uradi! On/a je užasna osoba zbog ovoga i zato zaslužuje da bude kažnjena (rečima, postupkom, ignorisanjem…)

Kajanje vs. Krivica

Okidač: uradili smo moralni prekršaj (npr. izneverili smo prijatelja…)

Kajanje: Jako mi je žao zbog mog postupka. Daću sve od sebe da se ovo više ne ponovi. Izviniću se prijatelju i eventualno nadoknaditi štetu.

Krivica: Ja sam grozna osoba čim sam ovako nešto uradio/la i ne zaslužujem da se zovem ičijim prijateljem.

Zdrava vs. Nezdrava zavist

Okidač: neko ima nešto što bismo mi želeli (npr. prijatelj je kupio stan)

Zdrava: Pa to je super vest! I ja bih voleo/la tako nešto. Videću da se usmerim ka tome i istražim koje su mi opcije.

Nezdrava: Velika stvar. I ja bih to imao/la da sam vodio/la takav život. Nadam se da će ostati bez toga pa da vidi kako je nama, ostalim smrtnicima.

Greške u razmišljanju (kognitivne greške)

Selektivno fokusiranje (negativne naočare)

Fokusiranje samo ka jednom, negativnom aspektu situacije.

Pr. Kako je bilo na rođendanu?

Pa…nije mi se svideo ukus torte.

Crno-belo razmišljanje

Tendencija da se razmišlja u ekstremima sve ili ništa.

Pr. Ljudi su zli i samo gledaju da ti napakoste.

Uopštavanje

Zaključivanje o celini na osnovu jednog aspekta.

Pr. Pao/la sam ispit. Ne mogu da verujem kako sam glup/a!

Preterivanje i minimiziranje

Preterivanje u svemu negativnom, minimiziranje pozitivnog.

Pr. Šta mi znači što sam završio/la fakultet kad sam nesposoban/a da nađem posao.

Otpisivanje pozitivnog

Odbacujemo pohvale ili umanjujemo uspehe.

Pr. To što sam osvojio/la turnir je bila čista sreća.

Proizvoljno zaključivanje

Izvođenje zaključaka bez dovoljno dokaza.

Pr. Vidi kako me je pogledao/la, sigurno misli da pričam gluposti.

Predskazivanje budućnosti

Ubeđenost da će se u budućnosti desiti loš ishod, bez dovoljno objektivnih dokaza.

Pr. Ma neću ni da idem na proslavu, svi će misliti da izgledam smešno u ovoj haljini/ovom odelu.

Emocionalno zaključivanje

Zasnivanje svojih zaključaka isključivo na svojim emocijama.

Pr. Osećam nemir, sigurno će se dogoditi nešto loše.

Personalizovanje

Sve iz spoljašnjeg sveta ima veze sa mnom.

Pr. Kolega/nica je nervozan/a. Garant sam mu/joj nešto uradio/la.

Samooptuživanje

Krivimo sebe za sve što se dogodi, i kad stvari objektivno nemaju veze sa nama.

Pr. Da nisam ja insistirao/la da idemo tamo, nesreća de ne bi dogodila. Ja sam kriv/a.

Piše:

Dr Tanja Petrović, psiholog i psihoterapeut

tanja.petrovic@introspectrum.rs

IntroSpectrum